Marija Jurić Zagorka bila je žena koja se, kao i mnoge žene u
19. stoljeću, morala udati za čovjeka kojeg su joj odabrali roditelji. Još u djetinjstvu ju je
zanimalo pisanje, međutim svi su joj govorili da prestane maštati i da mora
živjeti u stvarnosti. Udajom za službenika željeznice u Mađarskoj nije se usrećila,
te se ubrzo od njega rastala na čuđenje sviju.
Dalje je nastavila živjeti u Zagrebu gdje je
djelovala kao novinarka, ali je svoje radove pisala pod muškim pseudonimom jer
do tada žene nisu smjele pisati za novine. Njezini članci čitali su se u velikom
broju, a tiraža tih novina naglo je porasla. Osim članaka, počela je pisati i
romane u nastavcima čiji bi kraj bio najnapetiji, pa bi čitatelji od ranih
jutarnjih sati čekali da novine stignu na kiosk kako bi pročitali novi nastavak
romana. Nakon nekog vremena se otkrilo tko piše pod muškim pseudonimom, pa je
Zagorkina popularnost bila još veća jer je iza svega bila jedna žena.
Posebnost Zagorkinih romana bila je u tome da je
Zagorka rečenice diktirala svojoj daktilografkinji s crnim povezom preko očiju.
Fascinantno je kako je ta književnica sve svoje likove i događaje u fabuli
držala u glavi (zapamćivala) da bi svaki dan izašao nastavak, odnosno samo
jedna epizoda iz romana, a znamo da njezini romani imaju preko 200 stranica.
Popularnost njezinih romana bila je velika, jer
je u njima progovarala o zanimljivim i intrigantnim temama.
Vjerojatno su svi čuli za Gričku vješticu, Tajnu
na krvavom mostu i ostale naslove.
Nažalost, umrla je osamljena u stanu na Dolcu.
Mnogi književnici svoj život završili su slično
te se glas o njima pronio tek nakon njihove smrti.